LJEKOVITO BILJE


 DSC03491.jpg picture by purg001

 
Dvogodišnja, rjeđe višegodišnja, zeljasta biljka, koja ugiba nakon prve cvatnje.
Prve godine razvijaju se veliki, perasto sastavljeni prizemni listovi, a u zemlji snažno, gomoljasto zadebljali podanak. Nakupivši dovoljno hrane naredne godine iz podanka izraste snažna, uspravna i oko 2 m visoka, razgranjena stabljika. Stabljični listovi imaju pri osnovici vrećasto napuhnute rukavce. Na vrhu stabljike i ogranaka, tijekom jula i avgusta, razvijaju se sitni, zelenkastobijeli cvjetovi, skupljeni u štitaste cvatove. Angelika je biljka hladnijih i vlažnijih predjela Europe i Azije, a kod nas ju nalazimo u brdskim predjelima, na šumskim čistinama i vlažnim planinskim livadama, naročito uz izvorišta i potoke. Lako se uzgaja pa je i kod nas na taj način tržište dobro zbrinuto.
 Ljekoviti su prvenstveno podanak i snažnije korijenje.
Nadalje, cijela biljka, uključujuci i plodove, sadrži mirisna, eterična ulja, vrlo ljekovitih svojstava. Podanak s korijenjem sakuplja se u proljeće i jesen. Listovi i cvjetovi sabiru se neposredno prije pune cvatnje... VIŠE 
 

DSC02333.jpg picture by purg001
Na slici je divlja artičoka tzv KARDA! 
ARTIČOKA ( Cynara scolymus )
       
Artičoka uspješno iz našeg organizma i krvi eliminira otrovne tvari. U eliminaciji uree, kolesterola, mokraćne kiseline i bjelančevina u mokraći, artičoka je pravi lijek. U sprječavanju ovapnjenja krvnih žila, infarkta, moždane kapi i angine pektoris. Artičoka djeluje preventivno i terapijski na smanjenja kolesterola u krvi, pa takvo njeno djelovanje možemo iskoristiti za pročišćavanje unutarnjih organa od toksina, pogotovo jetre za koju predstavlja pravi tonik. Njome liječimo nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini, žuticu, giht, reumu, gojaznost, astmu, urtikariju i ekcem. 
Artičoku uzimamo i kod raznih trovanja: alkoholom, nikotinom, hranom, lijekovima itd.

Tinktura: Od artičoke se pomoću kvalitetne rakije ekstrahiraju ljekovite tvari u tinkturu i dnevno se uzimaju 2-3 velike žlice kao lijek protiv ovih bolesti: potiče izlučivanje žuči, poboljšava krvotok, liječi akne, ekceme i lišajeve; potiče mokrenje, liječi upalu bubrežne čašice; pomaže kod jetrenih oboljenja, čisti i jača jetru, regulira lučenje žuči, otvara žučne kanale, ublažava napad kod žučnih kamenaca; potiče apetit i probavu, i dr.
 
 Ekstrakt se priprema od 2 g lišća artičoke koje namačemo u 1 dl vruće vode oko 2 sata i kratko prokuhamo, ohladimo i procijedimo. Pijemo pola sata prije jela, tri puta dnevno.
   
 Glavica artičoke je dio raznih dijeta. Preporučljiva je kod bubrežnih bolesti. I dijabetičarima se preporučuje artičoka. U probavnom sustavu djeluje kao blagi laksativ. Artičoka ima izvrsno ljekovito djelovanje na rad žuči. Artičoka pomaže i dojiljama kod slabog lučenja mlijeka.


CopyofDSC05155.jpg picture by purg001
BAZGA  ( Sambucus nigra L )  


BAZGA – (Sambucus nigra L.)


Sinonimi: Sambucus vulgaris Lam. — Sambucus arborescens Gilib.

Narodni nazivi: apta, baz, baza, bazag, bazgovina, bezeg, bozgovina, crna bazga, crna zova, crni bazag, crni bezeg, obzovina, zova, zovika.

Opis biljke: bazga raste kao grm ili kao drvo, visoko 3 do l0 m. Kora je na donjem dijelu stabla svijetlosmeđa a prema gore sivo-bijela, pomalo izbrazdana i bradavičasto-točkasta. Postrane grane najčešće tjeraju već blizu zemlje. Drvo okružuje srž koja je plutasta, bijela i veoma lagana. Listovi stoje naspramno, nepravilno su perasti s jajolikim, dugo zašiljenim, tamnozelenim i po rubu pilasto nazubljenim listićima. Cvjetovi su bijeli do žućkasto-bijeli i sastavljeni u plosnati paštitac. Iz cvjetova se razvijaju isprva zelene, a potom smeđe-crvene i, konačno, sjajnocrne, male i sočne bobe.

Miris i okus: cvjetovi su jakog mirisa, a u suhom stanju blažeg. Okus cvjetova je aromatičan, pomalo nagorak. Listovi, mladi izboji, kora, a djelomično i korijen, mirišu neugodno nagorko. Sirovi plodovi imaju svojevrstan okus, dok su pripremljeni kao kompot prijatni.

Vrijeme cvatnje: lipanj, a vrijeme cvatnje sazrijevanja plodova - rujan.

Stanište: bazga raste rado na sunčanim šumskim krčevinama, na rubovima šuma ili u jako svijetlim šumama. Susreće se u blizini naselja, a i na zapuštenim mjestima.

Ljekoviti dijelovi biljke: u proljeće, u travnju i svibnju sabiru se mladi izboji i mladi listovi (Folia Sambuci). U vrijeme cvatnje, ali samo po sunčanom vremenu, sabiru se cvjetovi (Flores Sambuci), unutarnji dio korijenove kore sabire se od veljače do kraja studenoga, a koru s grana i stabla (Cortex Sambuci), kojoj je sastrugan unutarnji dio, od veljače do ožujka i od listopada do studenoga. U rujnu se sabiru dobro sazrele bobe (Fructus Sambuci). Kod sabiranja cvjetova sabiru se čitavi paštici te se posuše na suncu ili na sjenovitom mjestu. Tako osušeni cvjetovi mogu se i oruniti na rešetu, kako bi se odstranile cvjetne peteljke i dobio prvorazredno rešetan cvijet (Flores Sambuci sine stip.). Cvjetovi, koji nisu sabrani po sunčanom i suhom vremenu, brzo posmeđe pa čak i pocrne te nisu za upotrebu.
Ako se plodovi podvrgavaju sušenju, i njih treba sabirati tako da se sabire čitav paštitac. Nakon sušenja, najčešće na umjetnoj toplini, plodovi se orune na rešetu i pročiste od peteljaka. Ako se sabiru plodovi bez peteljke, bobe će se međusobno zgnječiti, slijepiti i vrlo lako upljesniviti...više



Brljanslika.jpg picture by purg001
 
Drugi nazivi: barsijan, beštran, bršljen, brštan.
 
To je trajna, drvenasta i zimzelena biljka penjačica,a ponekad je u stanju prekriti i cijelo stablo ili kuću uz koju raste.
 
Zeleni trajni kožasti listovi na licu tamnozeleni, a na naličju svijetli, srcolikog su varijabilnog oblika i spiralno raspoređeni.
 
Cvijet je zelenkasto-žute boje, dvospolan i tvori štitasti cvat. Plodovi su bobe u mladosti zelene, a kad sazriju u proljeće crne... VIŠE 




 Rudbekijaslika.jpg picture by purg001

U hladnim danima godine, naš je imunološki sustav pomalo oslabljen, a organizam skloniji različitim vrstama infekcija, viroza i prehlada.

Za tu svrhu preparati Echinacejetj rudbekije, u ljekarnama su veoma  traženi. Naziv Echinacea potječe od grčke riječi «Echinos» što znači jež, jer sjemena glavica ove biljke ima sitne zupce, izgledom podsjeća na ježa, pa joj otuda i ime.

  Ehinacea je stotinama godina korištena kao biljni lijek u Americi, a nešto kasnije su njena ljekovita djelovanja potvrđena i prihvaćena i u Evropi. 

Biljka se može koristiti nanošenjem na kožu izvana, ali i interno, znači unošenjem u organizam.
Indijanska plemena su se liječili od

Ugriza zmija i otrovnih insekata na takav način sto su na mjesta ugriza, nakon isisavanja otrova, stavljali sažvakane listove i korijen rudbekije... više o rudbekiji

 

        



 

 

DOBRIČICA je ljekovita biljka koja pomaže kod plućnih bolesti, kao što je to katar, sluz u plućima, katar ždrijela i bronhijalnu astmu. 

Liječi upaljene mokraćne organe te pospješuje probavu. Dobro utječe na živčani sustav,
ublažava tegobe izazvane histerijom. 

Ublažava crijevne i želučane tegobe uslijed hipoaciditeta.

Vino kuhano sa dobričicom odstranjuje gliste, pospješuje menstruaciju,  liječi išijas i žuticu.

Rp. za čaj: 1-2 čajne žličice suhe dobričice prelijemo
s 1/4 kipuće vode i nakon 5 min. procijedimo.

               CopyofGasvezucvatu.jpg image by purg001
GAVEZ (Symphitum officinale L. )

Sinonimi: Consolida major Gilib

Narodni nazivi: crni gavez, crni koren, gabez, gabež, kilnjak, konjski rep, opašica, svatovci, veliki gavez, volovi jezik, vrani gabez.

Opis biljke: višegodišnji korijen raste vrlo duboko u zemlji, debeo je, vretenast, razgranat, sočan, izvana tamnosmeđe do crnkaste a iznutra svijetlo-žute do bijele boje. Stabljika je sočna, granata, grubo dlakava i visoka 30 do 100 cm. Donji listovi su veliki, s peteljkom, jezičastog oblika i grubo čekinjavi. Naizmjenično poredani listovi na stabljici jajastog su oblika i po čitavoj su površini također grubo čekinjasti. Cvjetovi imaju oblik poput uskog zvona, izbijaju tokom čitavog ljeta iz pazuha gornjih listova, a okrenuti su prema dolje u jednostrano povijenim cvatovima, boje su prljavo bijele do ružičaste ili ljubičaste.

Miris i okus: korijen je gotovo bez mirisa, katkada lagano aromatičan, okus je slabo aromatičan, poput kamfora, sluzav, lagano ljepljiv i stežući.

Vrijeme cvatnje: Maja do Augusta.

Stanište: gavez raste po čitavoj srednjoj Evropi na vlažnim mjestima, jarcima, uz obale voda i na vlažnim livadama...
više o gavezu.

 




 Imela.jpg picture by purg001 
IMELA BIJELA ( Viscum album.) - Loranthaceae

Farmakopejski naziv: stipites, folia, herba visci albi

OPIS: Imela poluparazit u listopadnom ili zimzelenu drveću, koja je u stanju svog domaćina zbog prevelike razmnoženosti i ubiti.
Raste u krošnji kruške, hrasta, breze, jabuke, vrbe, topole, pa i na crnogoričnom drveću!

Cvate od marta do aprila.
 
Razmnožava se sjemenom - bobicama koje jedu ptice i sa izmetom prenose na druga stabla.

Kao ljekovita biljka, imela je naročito od koristi starim ljudima, odnosno prerano ostarjelim krvnim žilama.
Veoma je korisna u kod popuštanja elastičnosti žila, ovapnjenja arterija i povišenog krvnog tlaka. 
Svježi ekstrakt imele jedan je od najčudesnijih lijekova.
 
IMELA je otrovna samo ako se predozira!  Najveća dnevna doza imele je 1 (jedan) gram!

Sadrži: viskotoksin, inozitol, flavonske heterozide, vosak, sluz, holin i druge tvari.
Njezin kemijski sastav zavisi od drveta na kojem živi ! Veoma je važno sa koje vrste drveća se uzima imela kao lijek. Imela s jabuke i jele je otrovnija od one s topole. Sadržaj ljekovitih sastojaka je najveći u vršnim listovima i grančicama. Zbog toga je važno pri branju bijele imele od novembra do aprila brati samo najmlađe listove s grančicama,/ do trećeg koljenca/. U nedostatku vremena beru se cijeli grmići imele.
Nakon dva dana sušenja odrežu se samo grančice s listovima do trećeg koljenca, i onda dosuše još tri do pet dana na temperaturi do 40 ° C . Usitnjeni listovi i grančice čuvaju se u višeslojnoj papirnatoj vrećici. Bobice imele su poluotrovne, posebno s hrasta kao domaćina, pa je poželjno da se odstrane iz upotrebe.

Kod pripremanja čaja od imele preporuča se hladni postupak - jer se kuhanjem djelomice uklanjaju ljekovite tvari u listovima i grančicama, a time se i smanjuje ljekovitost imele...više
 
 
 

DSC02313.jpg picture by purg001

JAGORČEVINA ( Primula officinalis L. )

Jagorčevina (Primula veris – P. Elatior – Huds.; Primula officinalis L. biljka je iz obitelji Jaglaca – Jaglacovke (Familia Primulaceae). Farmakopejski naziv joj je Flores – radix – Primulae. Prirodni je antimikotik, antispazmodik, antireumatik, antitusik, diuretik, diaforetik, emetokatarik, ekspektorant, emetokatarik, emetik, hipnotik, laksativ, sekretolik, spazmolitik, sedativ i vermifug. Druga imena jagorčevine su jagorčika, jaglac, jaglika, jeglič, visoki jaglac. Engleski naziv joj je Cowslip, a njemački Duftende Schlüsselblume / Echte Schlüsselblume / Frühl / Schlüsselblume / Wiesen-Primel / Wiesen-Schlüsselblume.

Kneipp je cijenio jagorčevinu kao vrlo dobar lijek kod reumatskih tegoba i tegoba respiratornih organa.
Jagorčevina cvjeta od februara do maja. Aromatično ugodan miris cvjetova potječe od sadržaja primulaverina, a okus cvjetova je slatkast. Korijen kad se osuši miriše po anisu...
više 


Jorgovanslika.jpg picture by purg001

 JORGOVAN (Syringa vulgaris)

Jorgovan obični je ljekovita biljka od čijih se listova spravlja tinktura a koja lijeci malariju, groznicu, giht, kostobolju, reumatizam...

Kod malarije i groznice piti po jednu
čajnu žličicu  prije napada, i sljedećeg dana 1
žličicu za vrijeme napada, trećeg dana jednu žličicu poslije napada.

Malarija i groznica prolaze nepovratno.

Kod reumatizma i taloženja soli u zglobovima piti po 50 kapi tri puta dnevno.
Liječenje traje tri mjeseca.
Ovu tinkturu utrljavati i praviti od nje obloge.

Koristi se takođe kod kostobolje. 


DSC01935.jpg picture by purg001
 
 
Polugrm, visok 20-50 cm, iz donjih odrvenjelih dijelova svake godine izbijaju brojne nove zeljaste stabljike koje nose nasuprotne listove i cvjetove. Listovi su duguljasti, zbog gustih su dlaka zelenkastosivi. Cvate u svibnju; cvjetovi su svijetloljubičaste boje, skupljeni u vrsne klasove.
Kadulja je biljka kojoj je pradomovina nasa Hrvatska - cijelo Hrvatsko primorje, gdje i danas raste samoniklo po kamenjarima i kamenjarskim pašnjacima, kako u priobalju, tako i po mnogim našim otocima - u svibnju, kada cvate, u mnogim područjima krajolik poprima svijetloljubičastu boju.
 
Svi zeljasti dijelovi kadulje gusto su prožeti mirisnim eteričnim uljima, kojima zahvaljujemo njezina ljekovita svojstva. Snažno miriše na osunčanom kamenjaru, sto je sunce jače i zrak topliji, miriše snažnije. S morske strane neprestano pirka te se zrak rashlađuje, zato postoji u našem narodu i uvjerenje da je najljekovitija ona kadulja koja "ne gleda more". Njezina ljekovita svojstva cijenili su još u antičkim vremenima pa je vrijedno prevesti jedan zapis o toj biljci: "Ako vidiš u kuci smrt, brzo po kadulju u vrt". Ljekoviti su listovi i cvjetovi. Beru se samo zeljasti izdanci pa de se ona iz donjih dijelova ponovo uspješno obnavljati. Brzo se suše, u hladu i na propuhu. Ipak, svježa biljka je najljekovitija...više 


Kamilicaslika1.jpg picture by purg001
KAMILICA (Matricaria chamomilla L.)

Kamilica (Matricaria chamomilla L.) iz obitelji glavočika (Familia Asteraceae), ljekarnički naziv – Flores chamomillae je antiseptik, antiinflamatorik, antibakterik, antidepresiv, antiflogistik, antispazmodik, analgetik, aromatik, dermetik, diaforetik, diuretik, fungcid, kozmetik, karminativ, leukocitni stimulans, sedativ.

Druga su joj imena: bela rada, carev cvet, gamilica, jarmen, kamomila, kokotnjak, lepa kata, ljutić, mala titrica, maternjak, milica, rman, telenak, zdravić i žabnjak.

U narodu se upotrebljava kao lijek za sva oboljenja s hiljadugodišnjom tradicijom liječenja.

Cvate od juna do avgusta.
Sakupljaju se cvjetne glavice koje moramo brzo sušiti na toplom i prozračnom mjestu u hladu.

Može se sušiti i na umjetnoj temperaturi, ali ona ne smije biti veća od 45 st C.

Osušene cvjetove stavimo u dobro zatvorenu ambalažu u koju ne smije prodrijeti vlaga.

Za kupke od kamilice beremo cijelu biljku koju sušimo na toplom i prozračnom mjestu te
nakon sušenja usitnimo.

SADRŽI: eterično ulje azulen (tamnomodre boje ), bisabolol, hamazulen, spatulenol, proazulene (matricin, matricarin,), hamaviolin, seskviterpene, stearin, fitosterin, flavinoid (apna igenina, apigetrin, quercetin,), kumarin (umbeliferina, dioksikumarina), nikotin, organske kiseline, salicilske kiseline, vitamine C i B grupe, karotin, kalcij, fosfor, sumpor, gorke tvari, tanin, gume, vosak, itd.

Najizraženije djelovanje kamilice je antiinflamatorno (antiinflamatorik), to jest antiupalno djelovanje,
kod svih upalnih procesa, bila ona unutarnja ili vanjska. Znanstveno je dokazano da kod liječenja želučanih oboljenja, kamilica ima izlječiv učinak, jer djeluje antiupalno, antipeptično, sedativno i antispazmodično,
naročito kod čira na želucu i dvanaesniku. Bisabolol sprječava razvoj upale, smiruje i liječi, te se njegovo
djelovanje primjenjuje u liječenju inhibicija ulkusa uzrokovanim alkoholom, stresom ili indometacinom.
Također je izraženo antipiretičko djelovanje kod visokih temperatura tijela.
Razvoj upalnih procesa sprečavaju njeni sastojci – matricin, hamazulen i cis-spiroeter.


Kamilicu upotreblavamo u liječenju kao čaj :
- antiupalnog,
- antispazmotičkog (kod raznih grčeva, naročito kod dojenčadi i djece) i
- analgetičkog djelovanja (smanjuje i smiruje bolna stanja glave, nogu, želuca,
- neuralgije trigemini (upala velikog živca lica),
- antibakterijskog (razne bakterije u mokraći, koži, crijevima),
- dermetičko-kozmetičkog ( raznih kožnih nečistoća lica i tijela, upalnih stanja kože, opeklina, sunčanih opeklina, parazita i nametnika na koži,
- raznih posjekotina i rana,
- kod problema s kosom – masna kosa, bolesno vlasište kose – korijen,
- nateklih očiju, podočnjaka, konjuktivitisa, kod iritirane bijeloočnice, crvenih očiju, mutnih očiju, umornih očiju itd.),
- diuretičnog (pojačava izlučivanje mokraće – mokraćna kiselina).
Čaj od kamilice upotrebljava se i za pojačano znojenje,
- a za jače znojenje dodajemo cvijet lipe i cvijet bazge),
- fungocidnog (kod raznih gljivičnih infekcija),
- karminativnog (smanjuje nadutost i sprječeva nakupljanje plinova u crijevima),
- sedativnog (kod nesanice, naročito dječje, noćnih mora, neuroza, depresija, zabrinutosti i općeg lošeg tjelesnog i psihičkog stanja) djelovanja.
Pijenjem čaja od kamilice povećavamo broj leukocita u krvi,
- liječimo nazeb i prehladu,
a kod ženskih bolesti možemo liječiti bijelo pranje, menstrualne grčeve, upalne procese,
kao i razne bakterijske i gljivične infekcije (candida)...
više.

DSC02545.jpg picture by purg001 

 KESTEN DIVLJI (Aesculus hippocastanum L)

 
Divlji kesten (Aesculus hippocastanum L) spada u obitelj kostanjevki.   
Beremo list, koru, pup, cvijet i plod.
 
List beremo u proljeće te ga sušimo na toplom i prozračnom mjestu u hladu.
 
Koru skidamo s mladih grana debljine kao ruka, u proljeće ili jesen. Sušimo je na toplom i prozračnom mjestu te je usitnimo i pohranimo u zatvorenu ambalažu. U vrijeme pupanja (ožujak-travanj) beremo pupove od kojih pripremamo tinkturu, a mogu se i sušiti, no treba reći da su dosta smolasti.
 
U vrijeme cvatnje cvjetove odvajamo od peteljki i sušimo brzo na toplom mjestu.
 
 Plod beremo u jesen te ga svježeg izribamo i sušimo u tankom sloju, ili ga ostavimo cijelog da se suši na toplom mjestu ali nikako u blizini vlage... više 

   CopyofKoprivaslika.jpg picture by purg001
 KOPRIVA  ( Urtica dioica ) 

Pali, žari i liječi

Ljekovita je, jestiva i nadasve korisna za opće stanje organizma. Još u Grčkoj koristila se za masažu protiv reumatskih bolova. Utječe na izmjenu tvari i u organizmu potiče izlučivanje probavnih sokova te olakšava metabolizam masti ...
više o koprivi putem ovog linka.


 Nježna prizemna zeljasta trajnica, u zemlji s puzavim korijenom (podanak) i s puzavim vriježama pomoću kojih se ukorjenjuje. Listovi su srcasti, u prizemnoj rozeti, a između njih izraste nekoliko cvjetnih stapki s po jednim mirisnim ljubičastoplavim cvijetom. Cvate u ožujku i travnju. U nas je česta i pasja ljubica, Viola canina, koja cvate ubrzo nakon mirisne, svijetloplave je boje i ne miriše, ali je jednako ljekovita. Obadvije ove ljubice rastu po vrtovima i voćnjacima, uz živice i plotove, po rijetkim šumarcima i drugdje.
Ljekovita je cijela biljka, uključujući i korijen. Beremo cvatuću biljku i sušimo je na zraku. 

Ljubica liječi kašalj i upalu pluća, upalu bubrega i mokraćnog mjehura, upotrebljavamo je protiv upale grla i bronhitisa, naročito onoga kod kojega se teško iskašljava sluz, a liječi i razne kožne bolesti.

ČAJ - 2 velike žlice čitave biljke preliju se s 1 litrom vrele vode, ostavi se 3 minute i
procijedi; popije se tijekom dana protiv navedenih bolesti. Isti čaj primjenjuje se i za grgljanje, a ima i vanjsku primjenu, ispiranjem i oblozima, u liječenju kožnih bolesti. Čaj protiv kašlja zasladimo medom.
ČAJ - 2-3 velike žlice listova i cvjetova prelijemo s 1 litrom vrele vode i ostavimo 3 minute; procijedimo i pijemo mlako tijekom dana kao izvanredan lijek protiv upale bubrega i mokraćnog mjehura.
 
OBLOZI - svježe ili suhe ljubice skuhaju se u malo zakiseljene vode i stave kao oblog
protiv gihta.

SIRUP - punu šalicu svježih cvjetova prelijemo s 1/4 1 vruće vode i ostavimo 24 sata;
procijedimo, ostavimo da zakipi i tom tekućinom prelijemo istu količinu cvjetova; ostavimo još 24 sata, potom ocijedimo i dodamo istu količinu meda. Dobiveni sirup dajemo u malim žličicama djeci protiv kašlja.
  
Svježi cvjetovi sa marmeladom od narandze  preporučuju se
za
smirenje živaca...više

maslaak-1.jpg picture by purg001
MASLAČAK ( Taraxacum officinale WEB.)
Sinonimi: Leontodon taraxacum L. - Leontodon vulgare Lam. Taraxacum vulgare Schrk.
Narodni nazivi: divja žućenica, gorko zelje, jergota, konjska žućenica, kravlje cveće, lampica, legrat, maslačik, mleč, mlečac, popovo, gumance, radić, regvat, regrat, talijanska salata, trava od groznice, žutenica, žuhko zelje.
Opis biljke: maslačak se većinom smatra dosadnim korovom, iako u sebi skriva znatnu ljekovitost. To je trajna zeljasta biljka s mesnatim, vretenastim i u gornjem dijelu razraslim korijenom. Korijen, kao i čitava biljka, sadrži mliječni sok. Mliječni sok nije otrovan, kako se to ponekad misli. Prizemni listovi su prilegli uz tlo i čine rozetu te se tek u kasnijem razvoju uspravljaju. Oblik lista je jako promjenljiv pa ih ima s glatkim rubom i pilasto nazubljenih. Cjevasta cvjetna stabljika je okrugla i nosi žutu cvjetnu glavicu koja se noću i za vrijeme kiše zatvara. Nakon cvjetanja pojavljuje se sjeme, poredano kao zračna lopta, s mnogo sjemenki koje se rasprostranjuju pomoću vjetra.
Miris i okus: korijen je prije cvjetanja slatkasta okusa, a osušen sluzavo-slatkast. Nakon cvjetanja ili prema kraju cvjetanja, prevladava gorak okus. U dobroj vrtnoj zemlji korijen naročito uspijeva i okus mu je slađi. Korijen je gotovo bez mirisa, a cvjetovi su slatkastog okusa i mirisa.
Vrijeme cvatnje: travanj i svibanj, a pojedinačno još jednom u jeseni.
Stanište: maslačak dolazi često u većem mnoštvu na travnatim površinama, u djetelištima, vrtovima i drugdje.

Ljekoviti dijelovi biljke: sabire se korijen (Radix Taraxaci) biljka prije cvatnje ili kasnije u početku cvatnje (Herba Taraxaci) ili pak sami cvjetovi za vrijeme cvatnje (Flores Taraxaci). Sabire se i čitava biljka s korijenom (Radix Taraxaci cum herba)...
više

 
MATIČNJAK
DSC01651.jpg picture by purg001
M
atičnjak (Melissa Officinalis L.) iz obitelji usnatica, naziva se još limunka, melisa, pčelinja ljubica, pčelinja metvica i rojevica. Engleski je naziv Balm, Lemon balm ili Sweet balm, a talijanski Citronella ili Melissa vera.
   
Matičnjak cvate u svibnju i lipnju, a bijelo-žuti cvjetovi smješteni su u pršljenastim cvatovima u pazuhu gornjih listova. Cijela biljka miriše po limunu, a okus joj je aromatičan. Raste u blizini naselja, uz ograde, živice, u grmlju i šumama, a uzgaja se i u vrtovima.
   
Koristi se čitava biljka ili samo listovi koje beremo prije ili za vrijeme cvatnje. Biljku treba pažljivo brati da se ne izgnječi, te sušiti na toplom i prozračnom mjestu u hladu. Potom suhu biljku usitnimo te pohranimo u hermetičku ambalažu.
Matičnjak pospješuje izlučivanje znoja i vjetrova, stišava grčeve i umiruje živce, jača, čisti krv, veseli srce, krijepi duh, te tjera turobne misli. Imajući u vidu učestalost duševnih oboljenja, bolesti živaca, oboljenja probavnog sustava, srčanih oboljenja, možemo slobodno reći da matičnjak posjeduje ljekovita svojstva za liječenje tih oboljenja.
  Matičnjak je biljka s antivirusnim svojstvima pa se koristi kod raznih epidemija gripe, viroza i slično. Duševni bolesnici i oni bolesni na živce liječe se matičnjakom i to najčešće biljnim čajem koji uz matičnjak sadrži i valerijanu, kamilicu, hmelj, lavandu, te metvicu. Svi ti sastojci djeluju umirujuće kod anoreksije, depresije, histerije, hipohondrije, grčenja živaca, neuroza, lupanja srca, migrene, nesvjestice, napetosti, nesanice, neuralgije, stresa, straha, slabosti srca, tegoba s menstruacijom i kod zujanja u ušima.
   

Uporaba matičnjaka najpoznatija je kod srčanog grča angine pectoris, uz dodatak valerijane, kima i timijana. Matičnjak potiče hormonalne aktivnosti, te ga upotrebljavamo kod problema sa štitnjačom. Znanstvena istraživanja ukazuju da ekstrakt matičnjaka ima utjecaja na imunoglobulin kod pacijenata oboljelih od Gravesove bolesti, a djeluje i antitiroidno kod tegoba sa štitnjačom.
 
 Razne čajne mješavine s matičnjakom primjenjujemo kod liječenja astme, glavobolje, grčeva u crijevima i maternici, katara želuca, dišnih puteva, kroničnog bronhitisa, migrene, nadutosti, premorenosti, povraćanja, proljeva, prekomjernog umora, slabosti, i općenito želučanih teškoća.
   
 Karminativno djelovanje matičnjaka upotrebljavamo kod poremećaja u digestivnom traktu, te kod dispepsije. Kao vazodiletator srednje jačine matičnjak podiže krvni tlak kod osoba s niskim krvnim tlakom. No, jača cijeli organizam, pamćenje, srce, živce, u kombinaciji sa stolisnikom, lincurom, gorkom djetelinom i kičicom. Koristi se kod kožnih oboljenja ako je potrebno antivirusno djelovanje matičnjaka, kod herpesa symplexa i herpes labialis. Primjenjuje se također u kozmetici lica i tijela kod raznih kožnih nečistoća, pogotovo su za žene blagotvorne kupke s matičnjakom. Eterično ulje matičnjaka ima antibakterijsko, antigljivično, antioksidantno, protuvirusno, sedativno, narkotičko, spazmolitičko djelovanje. Citral i citronell djeluju umirujuće na centralni nervni sustav.
    .
Matičnjak se koristi za začinjavanje raznih vrsta salata, zelenih i voćnih, raznog svježeg povrća, biljnih umaka, gljiva, te kao dodatak jelima od divljači. Koristi se za sva jela kod kojih se koristi limun. U pripremi jela od ljekovitog jestivog samoniklog bilja, matičnjak je začin kojeg ne možemo izbjeći primjerice za pripremu biljnih juha, polpeta, salata i biljnog čaja. Prava je poslastica pripremiti palačinke sa svježim listovima matičnjaka. Svježe isjeckani listovi matičnjaka mogu se dodavati i raznim slatkim i slanim namazima.
DSC01538.jpg picture by purg001
NEVEN (Calendula officinalis )


Bere se cvijet, koji je žute do narančaste boje, i to cijelu godinu, ovisno o klimi, a najbolji je onaj koji se bere od 5 do 8 mj.

Sastav: kalendulin, karotinoidi, flavinoidi, organske kiseline, eterična ulja, smole, šećer, bjelančevine, enzimi, fitosterol, kalcij, sumpor.

Sabire se po sunčanom vremenu u punom cvatu. Upotrebljava se cvijet, rjeđe vrhovi biljke s cvijetovima.

Treba ubirati žarkonarančaste, debele cvjetove, a ne blijede i tanke. Moraju se brzo sušiti na propuhu, da bi sačuvali prirodnu boju. Latice imaju najveću vrijednost.

Biljka je baktericidna, i služi kao antibiotik. Upotrebljava se za unutrašnje i vanjsko liječenje raznih bolesti i stanja.

Ljeci i potice zaraštanju gnojnih rane i posjekotina, pomaže u liječenju psorijaze, veoma je pomaže kod impetiga, čireva, opeklina, ozeblina, upala vena, hemeroida …

Za vanjsku upotrebu se priprema mast po sljedećoj recepturi:  1 šalica svježe iscijeđenog soka od lišća i cvijeta, 2 šalice nesoljene svinjske masti ( kod kuće topljene) i ½ šalice voska miješaju na vatri dok se sve ne spoji. Ta mast koristi i u slučaju otečenih žlijezda (svakako se konzultirati sa liječnikom) čireva i rana koje teško zarastaju. Uz vanjski tretman pozeljno je popiti dnevno i šalicu čaja od lišća i cvijeta. Ubrzo nakon što mast od nevena namažemo na rane, opaziti ćemo kako pospješuje zacjeljivanje. Važno i dobro svojstvo te masti je da ne nadražuje. Količina koja se primjenjuje kod uporabe masti: na platnenu krpu namaže se sloj debljine hrpta noža, krpa se stavi na ranu ili čir, pokrije s malo vate i sve to učvrsti zavojem, a na manjim mjestima i flasterom.

Tinktura, koja se radi od 20 dijelova cvijeta močenih u 100 dijelova 70% alkohola, ostaviti dobro zatvoreno 10 dana na suncu, zatim procijedi i ostavi u dobro začepljenoj boci. Alkoholoturna otopina nevena smiruje upale kože i zubnog mesa, a izvrsno je sredstvo kod raznih svježih rana koje dezinficira i potiče brzo zarastanje.

Angina i upaljene desni se s uspjehom liječe s prelivom od nevena. Preliv se pripravlja tako da se jedna čajna žličica usitnjenih cvjetova nevena prelije kipućom vodom i ostavi 15 minuta da stoji. Njime se ispiru usta i grlo.
Protiv ćelavljenja i sprečavanja ispadanja kose, te za bolji rast kose pravi se ovaj čaj: 20 g sitno izrezanog korijena podbjela (Tussilago farfara), 10 g suhih cvijetova nevena, sve to prelije jednom litrom kipuće vode , ostavi da vrije 10 – 15 minuta, a zatim se još i doda samo malo preliva od nevena i procijedi. Tim se toplim čajem tjedno dvaput istrlja glava.


PLUĆNJAK – ( Pulmonaria officinalis )
 DSC02384.jpg picture by purg001
Zeljasta trajnica s čvrstim podankom iz kojega vrlo rano u proljeće, već u martu i aprilu, izraste stabljika s listovima i cvjetovima. Listovi plućnjaka su srcasti, s gornje strane s bijelim pjegama. Cvjetovi su u mladosti izrazito ružičasti, a kasnije postaju ljubičasti i plavi te su vrlo često u zajedničkom cvatu istovremeno raznobojni cvjetovi. Plućnjak je široko rasprostranjena biljka, nalazimo je često i u većoj množini po sjenovitim listopadnim šumama, po živicama i krčevinama,
uz šumske putove i po šumskim čistinama.
 
Ljekoviti su nadzemni dijelovi biljke; beremo ih u vrijeme cvatnje i sušimo na zraku i u sjeni.
Ljekovita svojstva plućnjaka znana su još od davnina, a u stara se vremena vjerovalo da biljka svojim izgledom upućuje i na svoja ljekovita svojstva; u tom smislu bijele pjege po listovima plućnjaka ukazuju na to da je on ljekovit za plućne bolesti. Naravno, radi se o slučajnosti, iako je plućnjak zaista prvenstveno poznat kao vrlo učinkoviti lijek za različite bolesti dišnih organa.
 
Plućnjakom se liječi niz oboljenja - akutni i kronični bronhitis, promuklost, grlobolja, kao sredstvo kod jakih prehlada popraćenih jakim služenjem iz nosa, liječi proljev i bolesti mjehura.
 
ČAJ - 2 čajne žličice plućnjaka prelijemo s 1/4 l kipuće vode i nakon 10 minuta procijedimo. Zasladimo medom i pijemo 3 x dnevno po 1 šalicu, kao lijek za oboljenja dišnih organa. Za liječenje mjehura čaj se pije neslađen, a neslađen čaj primjenjujemo i za grgljanje kod upale grla.
 
ČAJNA MJEŠAVINA - u jednakim dijelovima plućnjak, preslica i ženski trputac: 2 čajne žličice te mješavine ostavimo 5 minuta u šalici vrele vode, procijedimo i dnevno pijemo 3 šalice. Ovaj je čaj posebno djelotvoran kod teške tuberkuloze. Kura traje 3 tjedna, slijedi tjedan dana pauze i po potrebi se ponavlja.
ČAJNA MJEŠAVINA - 60 g plućnjaka, 60 g ženskog trputca, 30 g koprive i 30 g preslice.- 2 čajne žličice mješavine ostavi se 10 minuta u 1/4 1 vrele vode, procijedi i zasladi šumskim medom ili medom od kadulje; dnevno se pije 3 x po jedna šalica toploga čaja i na gutljaje. Izvanredan je lijek za pluća i bronhije.
VARIVO - mladi se proljetni listovi kuhaju i jedu kao lijek za proljetnočišćenje krvi. Napomena? Kura s plućnjakom provodi se najduže 8 dana.





ROSOPAS (Chelidonium maius) 
veoma korisna
ljekovita biljka. Preporučen je za bolesnike od reume i gihta!
Umiruje nesanicu, astmu, živčanosti, kroničnog bronhitisa, grčeva
u raznim organima... Veoma je djelotvoran kod bolesti jetre, slezene,
žuči i mjehura. Otapa žučne kamence. Pije se i kod gripe, migrene,
uremije i visokog krvnog pritiska. Poboljšava vid i liječi očne upale!
Biljka sprečava diobu stanica pa je dobar citostatik!

Priprema čaja: pola čajne žličice smrvljene svježe biljke prelije se sa
2,5 dl kipuće vode. Pije se 1 x dnevno poslije jela!

Opaska! Biljka je u većim količinama otrovna! Izaziva mučninu, povraćanje, proljev a u
prevelikim količinama blokira centar za disanje pa moze nastupiti i smrt!
više o rosopasu.





Origano (Origanum vulgare L.) pripada obitelji Usnjače (Familia Labiatae). Farmakopejski naziv mu je Herba Origanii – Oleum Origani cretici. Prirodni je antiseptik, antispazmodik, adstrigent, antireumatik, aperitiv, aromatik, antiasmatik, antiinflamatorik, antidijaroik, antihelmetik, antibakterik, dermetik, digestiv, dijaforetik, diuretik, ekspektorant, emenagog, holeretik, karminativ, metabolik, sedativ, stimulans i tonik... više


Smrdljivakoprivaslika.jpg picture by purg001
SMRDLJIVA KOPRIVA (Galeopsis segetum NECK )

Sinonimi: Galeopsis dubia Leers — Galeopsis ochroleuca Lam.
Narodni nazivi: konopljenka — mrtva kopriva — ranjenica — zebrat.

Opis biljke: jednogodišnja, do 50 cm visoka i jako razgranjena biljka sa četvorobridnom stabljikom koja na koljencima nije odebljana. Stabljika je u svojim donjim dijelovima često crveno nahukana i po čitavoj svojoj dužini obrasla dlakama. Listovi su jajastog do lancetastog oblika, obrasli svilastim dlačicama, s dugim dlakavim peteljkama. žuto-bijeli usnati cvjetovi imaju napadno žutu mrlju i obrasli su mekanim dlakama. Na donjoj usni cvijeta zapaža se crveno-ljubičasti ris.

Miris i okus: miris biljke je svojstven, slabo balzamičan a okus je bljutav i pomalo gorak i slan.
Vrijeme cvatnje: srpanj do rujna.

Stanište: biljka izbjegava staništa s vapnenom podlogom a inače često dolazi u velikom mnoštvu među stijenama, kamenolomima, na pješčanim i šljunčanim tlima, na pješčanim livadama, uz rubove putova, a rijetko na poljima.

Ljekoviti dio biljke: sabire se čitava biljka (Herba Galeopsidis) za vrijeme cvatnje i to tako da se odreže iznad zemlje i suši u hladu na prozračnom mjestu .... više

 


 

Smokveslika.jpg picture by purg001
SMOKVA  ( Fikus carica L. )Smokva (Ficus carica L.) iz obitelji dudova, naziva se još figa, crna smokva i petrovka. Domovina smokve je Mala Azija, predjeli Sirije i Palestine (Edenski vrt) otkud je stigla preko Crnog mora do Grčke. U Rim je smokva došla preko Egipta, a donijeli su je Feničani. Smokvin list koji su Adam i Eva rabili kao odjeću, znan je u cijelom svijetu, a i smokva se danas rasprostranila po cijelom svijetu, od Amerike do Azije. Ljekovitost smokve zapisana je u staroegipatskim zapisima, kao i u zapisima starih civilizacija Sredozemnog pojasa. Smokva se u legendama opisuje kao simbol plodnosti i razmnožavanja.

Jednogodišnji smokvini listovi su veliki, kožasti, na krpe istrgani i hrapavi, a odozdo baršunasto dlakavi. Cvjetovi smokve su razlikuju od ostalih cvjetova. Razvijaju se zajednički u mesnatom cvjetištu te tvore oblik kruške. Za smokvu je karakteristično da oplodnju obavlja smokvina osica (Blastophaga psenes), koja se nastanjuje u divljoj smokvi. Plod je sočan i sladak. Zeleni plod sadrži puno mliječnog soka, a sazreli plod smokve puno šećera. Kora drva je smeđesiva i glatka. Danas botanika poznaje oko 700 vrsta smokava. Potrebno je naglasiti da vrsta Ficus carica ima dvije podvrste i to pitomu i divlju.

Smokva cvate u svibnju i lipnju, miris joj je voćni, a okus sočan i aromatičan. Riječ je o samoniklom drvu koje raste razasuto među ostalim kulturama, u kamenjarima i zidovima, a danas se dosta i uzgaja....
 
 
više

 

 
DSC02621.jpg picture by purg001
ZIMZELEN (Vinca minor L.)
 
Zimzelen je trajna zimzelena biljka koja ima polegnutu drvenastu stabljiku, dosta razgrananu te tvori prizemni grm duguljasth i jajastih kožastih zimzelenh listova. 

Cvijet je modre i ljubičaste boje, ima 5 latica, na dugoj dršci na kojoj stoji pojedinačno. 


Vrijeme cvatnje:
od 3 do 5 mjeseca. 

Bez naročitog je mirisa i dosta jakoga, gorkog okusa.

B
eremo za vrijeme cvatnje, same listove i cvjetove ili mlađi nadzemni dio, koji sušimo na toplom i prozračnom mjestu u hladu te sušenog usitnimo i pohranimo.


Z
imzelen je narod koristio čišćenja i jačanja krvi i zaustavlja krvarenja (krvarenje iz pluća, iskašljavanje krvi, tuberkuloze, bacanje krvi, krvarenja nosa, vanjska krvarenja raznih rana i povreda, hemoroida, ulceroznog kolitisa, polipa, debelog crijeva), te ga i rabi kod bolesti krvi (proljetna detoksikacija krvi, slabokrvnost, snižava povišenu razinu šećera - dijabetičari, leukemija itd.). Koristi se i kod bolesti crijeva ( raznih proljeva, dijareje, dizenterije, difterije, katara crijeva, liječi i obnavlja sluznicu, smanjuje bolove kod hemoroida itd.), bolesti želuca ( pojačava lučenje želučane kiseline, steže i liječi oštećenu sluznicu, pojačava varenje hrane itd.), raznih vrsta katara, visokog tlaka, reume, za izazivanje povraćanja. Nekad se biljka zloupotrebljavala  za izazivanje pobačaja (abortiv), a koristi se i za liječenje ženskih bolesti (regulira mjesečnicu, zaustavlja razna krvarenja itd.), protiv groznice, slabih živaca (umiruje napetost, relaksira a ujedno je i cerebralni stimulans ). Korijen zimzelena je dobar antispazmodik, koji umiruje grčeve i kolike, a može se rabiti i za liječenje visokoga krvnog tlaka te  kašlja. Cvijet zimzelena je dobar purgativ ako se uzima svjež.

Ljekoviti sadržaj:
Zimzelen sadrži: vincin, vinin, vinkamin (cerebralni stimulator, vazodilatator, ), sitisterol, saponin, treslovina, pektin, limunova kiselina, gorke tvari, itd. 

Čaj: 1 čajna žličica zimzelena, 2 dl vode
Uputa za pripremu: vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo. Uzimamo 2-3 šalice čaja na dan, ovisno o samoj potrebi, ali ne više od 4 šalice čaja.

Vino: (za jačanje organizma i liječenje plućnih bolesti ) radi na način 100 grama listova zimzelena, 1 lit dobrog crvenog vina  i močimo bilje u vinu 10 dana i procijedimo, a  uzimamo 2-4 jušne žlice na dan prije jela.

Prašak
:  Suhe listove meljemo u mlincu ili stučemo u prah te uzimamo 3 puta na dan na vrh noža s malo vode ili čaja, i to uvijek pola sata prije jela. 

 

 


 


 

 




Advertisement
 
 

=> Do you also want a homepage for free? Then click here! <=